Skupio sam to jutro čitavu silu stručnjaka. Prvi ujutro došo je majstor iz elektre s kojim sam dogovorio da će mi složiti ormarić za privremeni priključak. Veli da će kada on napravi svoj dio doći ekipa iz Hajncelove da mi zbilja prištekaju struju na parcelu. Postava stupa s tim ormarićem zbilja je pravo umijeće. Električar s kojim sam dogovorio da mi radi instalaciju u kući veli da je ipak bolje da to napravi netko "stručan" iz elektre.
Onda je došao i nadzorni inženjer. Baš mi ga je bilo žao jer si je čovjek zbušio gumu na autu. Pitam se da li je to loš znak ako si nadzorni inženjer zbuši gumu na autu prvi put kada službeno dođe na gradilište.
Dođoše i meštri, izvadiše alate i krenuše malo mjeriti i zabijati kolce, onak otprilike za orijentaciju, prije nego što dođu geodetski stručnjaci.
I uz cca 45 minuta zakašnjenja stigoše geodeti, znojni i nervozni, jer da im se negdje dalje žuri. Izvadili su iz gepeka automobila jedne neugledne korejske marke respaktabilnu opremu, GPS, GPRS,..
Onda su bili jako ljuti jer im je netko ( valjda oni meštri koji su uređivali cestu) počupali orijentire tako da su po čitavom kvartu lovili prave koordinate i konačno ih ulovili, valjda.
Vrlo brzo su oni postavili tih 8 kolčića, pofarbali ih u crveno i prenjeli mjere na nanosnu skelu - ono što na slici izgleda kak ti kao neka ograda. Označili su oni i nultu točku. Ta priča me je stajala 3000 kn što je razborita cijena. Ipak ti instrumenti nešto vrijede.
Sada je mirna Bosna, meštri znaju kako bager treba kopati a ja sam žalostan što vidim kako će kuća biti zapravo mala.
Nema komentara:
Objavi komentar